Ti, ti si covjek koji poznaje put
od vrha do dna
uvijek si morao znati
kako se skriti
pred licem vremena
znao si biti sarmer
tvoje su price imale stih
uvijek si citao zivot
kao jednostavan stih.
Naprijed sa macem u ruci
ko Don Quihote protiv sna
naprijed sa trnom u dusi
i vjerovanjem
da ostacemo sretni ti i ja.
Ne, ne nisam mogla znati
da nada promijenice sve
i vratit sve one
beskrajne misli i osjecaje
znao si da jos uvijek
u mome srcu stanujes ti
i da ne nikada nisam mogla
zaboraviti.
