I ovog jutra si otvorila oči kao po kazni Malo tumarala po hodnicima noći I vidjela da su prazni Nisi mogla ni u snu Tako nešto da zamisliš To nisi pisala ni pod razno Da bi jedno mjesto s tvoje strane jastuka Zauvijek moglo ostati prazno
Počnimo ponovo ispočetka Bol je sve što ostaje od imetka Počnimo ponovo ispočetka Ko to zna gdje će nas odvesti rijeka
Trebat će vremena da Zasvira tišina u tvojim grudima Trebat će vremena da Se otvori vitrina sa novim čudima
Tražila si nešto što Bog nije stvorio Ljubav a da u njoj Zrno sumnje nema Tražila si čovijeka Koji bi te volio Samo zbog tebe, a takvoga nema
Počnimo ponovo ispočetka Bol je sve što ostaje od imetka
Ovo što imamo sad Sve od kolijevke do groba Uvijek je bila, znaj Skupa i luksuzna roba Ti ideali što s vremenom Prijete da izblede Kad čovijek i žena u ljubavi Zajedno osijede
