Moja zemlja je u obliku srca, tu izmedu istoka i zapada,
U njoj narod voli da puca i jedan drugog da napada,
Tu zive tri vjere, tri nacije, svako svakog u glavu jebe,
Svi su zeljni separacije.
Njome vladaju tri predsjednika, tri stolice za tri vuka,
Za baliju, ustasu i cetnika, sva tri zeljna patnje i muka,
A narod jadan pati, u dzepu nema ni pare,
Primoran za vlast umirati, ostale mu bijeda i rane,
Iz rana dusa otisla, nema vise ni veresije ni popusta,
Nema osmijeha i pomoci, kuce se zakljucavaju po noci,
Svi vjeruju u bolje sutra, al nikad nista ne cine,
Uporno jedu hljeb bez putera, dok gazde lazu s bine,
A bine su cvrste, jer ih drze ljudi s pendrekom i puskama,
Svojim gazdama vijerno sluze, da zive ugodnije i duze,
Bit ce bolje stariji govore, vi ste nase mlade nade,
Ja ne nasjedam na takve fore i folove, zelim zivjeti svoje snove,
Blizu mora na balkanu izmedu istoka i zapada,
Ja lijecim svoju ranu i molim boga za malo rada...
