ipak ne znas ni sama kad
nemir ude u zivot tvoj
odlazi on
hladno ostavlja te samu
nijemo odlazis k'o poslusno pseto tiho u svoj kut
guseci plac u grlu svom
po prvi put, po prvi put, po prvi put.
sve te odjednom plasi tad
njegov pogled i njegov smijeh
javlja se strah
drsces kao slomljen prut
zar u srcu koje voli jos ima mjesta i za smijeh
u casu kad ostavlja se sve
po prvi put, po prvi put,
po prvi put.
pred njim budi se prosli svijet
dal' ozivjece skupa s njim
sjecanja ta
tvoja javljace se svud
dal' ce slabost nekog slatkog trenutka jaca nego on
ljubavi nasoj nanijet bol
po prvi put, po prvi put, po prvi put.
