na tvojim vratima ne stoji ime
a momci sa automatima
glume patuljke u vrtu
još si budan
sjediš uz prozor i promatraš
grad u dolini
dolje je mirno i bezbjedno
stari moj
još uvijek satovi zvone
s remize su krenule
jutarnje tihe kolone
izlaze novi
izlaze naivni lakomi
njima se više ne gine
èuèe u sjeni i èekaju sunce da sine
mali su stali i stisnuli zube
pa ne èuju trube i ne vide
sijede što vode
iz crvenih magli ih mame fantomi slobode
junaci što lete u kljunu gavranu
više ne prijete
gavran je ptica slobode
a puku što ostane
znalci su poslali rode
rode
rode
