Noæima u oèima
svjetlo prvog dana
pitanja u svitanja
rosom jutra prana
Ranjena k'o ptica mokrih krila
umorna od sna
uvijek bila sam k'o zaèarana vila
noæ mi utjeha
Kao slatka rijeè što toliko mi znaèi
u danima kad srcu nedostaješ
bio si mi sve što željela sam naæi
i kada odu svi ostaješ mi uvijek ti
